Nacionalna ekološka mreža propisana je Zakonom o zaštiti prirode, a obuhvaća tzv. područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i staništa od međunarodne i nacionalne važnosti. Sukladno mehanizmu EU Direktive o staništima, dijelovi ekološke mreže se mogu štititi u donošenjem posebnih planova upravljanja ili ugrađivanjem mjera u planove gospodarenja drugih sektora te mehanizmom provedbe ocjene prihvatljivosti za prirodu svakog ugrožavajućeg zahvata. Negativno ocijenjen zahvat se može odobriti samo u slučajevima prevladavajućeg javnog interesa i uz Zakonom utvrđene kompenzacijske uvjete. Dio ekološke mreže čine i svi ugroženi stanišni tipovi.